....ovisi o treneru, djetetu i roditeljima
Djeca imaju izrazitu potrebu za kretanjem, upravo na taj način upoznaju svijet oko sebe, razvijaju svoja osjetila, uče i stječu kontrolu nad vlastitim tijelom. Tjelesnom aktivnosti dijete stječe samopouzdanje, osjeća se sigurnije, uči se komunikaciji i predstavljanju samog sebe okolini. Najbitniji oblik tjelesne aktivnosti od samog početka je IGRA. Putem igre dijete komunicira, sudjeluje, dokazuje se, natječe se i ostvaruje status među djecom.
Sve te karakteristike bez obzira što se stječu putem dječje igre imaju veliko značenje u kasnijem životu. Jer i život je jedna velika igra koja je ponekad više, a ponekad manje uspješna. Djetetu treba objasniti i poraz i pobjedu jer od najranije dobi djecu treba postupno pripremati na život.
Ovisno o dobi djece, djecu počinju interesirati razni oblici tjelesne aktivnosti odnosno organizirane športske aktivnosti te im na taj način treba i ponuditi športske sadržaje. Prvi kontakt sa športskim sadržajima je odgajatelj, voditelj, trener, odnosno kineziolog. O stručnoj osobi jako puno ovisi hoće li dijete zavoljeti šport i ostati u njemu. To ne znači ukoliko je dijete krenulo na nogomet da mora i ostati u nogometu, već kineziolog – trener mora prepoznati voli li dijete taj šport odnosno je li sretno na toj športskoj aktivnosti. Trenerova uloga je pratiti, opažati, reagirati, odgojno-obrazovno i prije svega pedagoški pristupiti svakom djetetu. Ukoliko primijeti kako je dijete nakon određenog vremena nezainteresirano za dotični šport, treba na vrijeme razgovarati s roditeljima i pokušati naći zajedničko rješenje odnosno preporučiti drugi šport u kojem bi dijete moglo biti zadovoljno. Nikada i nikako se dijete ne smije prisiljavati na bavljenje određenim športom, kao što je npr. roditeljsko poticanje bavljenja športom svoje djece radi neispunjenja vlastitih ambicija iz djetinjstva. Na taj način dijete može osjetiti odbojnost prema športu i zauvijek napustiti šport.
Dobrom komunikacijom i savjetima od strane kineziologa puno toga se može riješiti, jer gdje ima dobre volje, suradnje, ljubavi i pedagoškog pristupa, uspjeh i ostanak djeteta u športu je zagarantiran
Kako bi se izbjegle takve negativne činjenice neophodna je iskrena i kvalitetna komunikacija trenera, mladog športaša i roditelja.
Dobrom komunikacijom i savjetima od strane kineziologa puno toga se može riješiti, jer gdje ima dobre volje, suradnje, ljubavi i pedagoškog pristupa, uspjeh i ostanak djeteta u športu je zagarantiran.
Zadaće trenera, djeteta i roditelja za uspješan ostanak u športu
Trener (kako uspješno prezentirati šport u kojem želi imati što više djece)
- predstaviti se djeci i roditeljima,
- predstaviti tjelesnu ili organiziranu športsku aktivnost,
- uvijek najaviti što će se raditi na satu športske aktivnosti,
- pokazati jednaki interes prema svakome djetetu (zapamtiti ime, godine, ime vrtića, ime škole, razreda...),
- prepoznati i uočiti djetetovo ponašanje,
- dati sve od sebe kako bi dijete prihvatilo športsku aktivnost,
- koristiti metode opuštanja i metode „opterećenja“ ukoliko je potrebno,
- djelovati odgojno-obrazovno-psihološki-prijateljski unutar dotičnog športa,
- nikada ne smije biti vulgaran, psovati, ismijavati, zapostavljati ili diskriminirati dijete,
- paziti i ukazivati na pravilno odijevanje za športsku aktivnost,
- poticati na uzimanje pravilne hrane i dovoljne količine tekućina,
- trener treba znati uspostaviti disciplinu i
- trener u očima djece treba biti stručan, uredan, pun samopouzdanja i uvijek spreman naći rješenje za sve „male športske probleme“!
Dijete (kako zavoljeti šport)
- dijete treba pokazati interes za izbor športske aktivnosti ili mu roditelj, odgajatelj i društvo trebaju pomoći oko izbora športske aktivnosti,
- dijete se treba ugodno, sigurno i veselo osjećati na športskoj aktivnosti,
- dijete treba na vrijeme dolaziti na športsku aktivnost,
- dijete treba postupno učiti odgovornosti,
- dijete treba reći kada nešto ne razumije ili nešto ne može napraviti te na vrijeme ukazati i reći treneru ili roditelju ukoliko se više ne želi baviti dotičnim športom,
- dijete treba pratiti i sudjelovati u radu i
- dijete treba pomagati svojim prijateljima, bodriti ih, a nikada im se ne smije izrugivati!
Roditelji (kako biti podrška svojoj djeci)
- pokažite interes za športom,
- pričajte pozitivno o športu,
- uključite se i vi u športsku aktivnost,
- bodrite svoje dijete,
- nemojte imati neprimjerena očekivanja,
- ne očajavajte i ne vičite na dijete ukoliko dijete od početka ne može svladati motoričke zadatke, sve će doći u svoje vrijeme,
- razgovarajte s trenerom, ukoliko vas nešto interesira ne ustručavajte se pitati trenera o motoričkim sposobnostima Vašeg djeteta,
- dozvolite djetetu promjenu športa,
- pokažite interes za naučene motoričke zadatke,
- nikada ne govorite protiv trenera ili kako znate bolje od trenera, na taj način rušite ugled i rad trenera koji treba biti uzor vašem djetetu,
- veselite se športu i naučenu radnu disciplinu iz športa primijenite i kod kuće (djetetu ukažite da se treba brinuti o svojim športskim i ostalim stvarima, učite ga kako održavati higijenske navike (pranje ruku, tuširanje, pranje zubi, pripremanje športskih stvari u športsku torbu za slijedeći trening i ostalo),
- roditelji, šport je idealan za osamostaljivanje djece (djeca se jačaju ne samo fizički već i mentalno),
- roditelji, šport je bitan, ali nikada nemojte zaboraviti da su školske obaveze isto tako jako bitne (uspješno dijete u školi + uspješan športaš na treningu = veliki uzor u razredu = idol drugoj djeci = ponos roditeljima, školi i društvu!) i
- roditelji živite šport sa svojom djecom, osjećajte se zdravo i jako!